love will tear us apart.. again?? love??!

samo da vam javim da smo, zasad službeno, odustali od borbe.
a sećanja, samo sećanja.. ona su u našim sobama.
uredna, valjda.

čeka se neznamšta. ja znam što čekam. ali ne što i oni. kakogod.
a valjda će i to sranje jednom proći.
zasad je možda gotovo.

i to govori nešto

Postovi
Datum i vrijeme prvog posta:
08.05.2007. (17:04)
Zadnji post napisan:
prije 19 dana
Ukupno postova:
16
Broj postova u zadnjih 30 dana:
1
Broj postova u tekućem mjesecu:
0
Prosjek postova po tjednu:
0.3
Prosjek postova po mjesecu:
1.2
Mjesec s najviše objavljenih postova:
svibanj, 2007. (4 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova:
travanj, 2008. (1 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova:
68
Broj dana bez postova:
335
U koje doba dana najčešće pišete postove:
navečer (16 - 22 sata) i tijekom noći (22 - 7 sati)
Ukupno riječi u svim postovima:
595
Prosjek riječi po postu:
38
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom:
0 (0%)
Broj postova bez slike:
16 (100%)

Komentari
Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu:
231
Prosjek komentara po postu:
14.4
Najviše komentara po postu:
32
Broj postova bez komentara:
0

Ostalo
Datum i vrijeme kreiranja bloga:
08.05.2007. (13:31)
Datum i vrijeme zadnje prijave u blogeditor:
23.04.2008. (12:17)
Broj prijava u blogeditor:
113
Vaša IP adresa s koje ste se prijavili u blogeditor:
78.3.246.56
U ovom trenutku 311 korisnik(a) uređuje svoj blog.
Vaš blog postoji 13 mjesec(i) i 5 dan(a).


/barem bi trebalo
ali post je, neka ga je : P/

and everywhere i go, there's always something to remind me.. of another place and time

naslov teško skužljiv :S
ali..

ma dosta je morbidnih postova
budimo sretni
čak i ako nam nije do tog
nasmijmo druge
bolje ćemo se osjećati
vjerujmo u to
i u dugu, neku novu
izađimo van
ne budimo bezvoljni
ne dovodimo se u napast
izađimo na sunce
ne dajmo se slomit
ne, još ovaj put..

i javite se nekad
bar meni





"više ništa nije isto
nikad neće biti kao što je bilo ranije
ostaje nam samo borba
borba i sećanje
na neko srećnije vreme
kada smo zajedno bili svi
koje nijedna pjesma, nijedna slika
ne mogu vratiti"

to je laž
barem sada
i za mene
nije isto
ali učinimo to boljim
sve se možda događa sa razlogom
tko sam ja da znam
a pjesme i slike pomažu
na tren
a borba ostaje
nekad samo sjećanje
ali ne treba odustat
nikad


znam da znate ko je
vi, odabrani
gotovo je s tim
jednom i zauvijek.


vas voli shuljava djevojchica x)

e da i poprilično je čudno kad se nemoš sjetit lozinke dobrih par minuta
mislim da i to govori svoje

di chete za prvi maj?

gummy bear.xD

ja mislim da nama treba novi post na blogu, ali ja ga nisma nikad pisala.pa sam se eto sad odlučila da napišem novi post.evo mi smo svi živi, nažalost.ošto i sami znate mirnu je zatepo auto, al živa je.na žalost..xD..ingo ima zelene tajice i misli da je kul.lea e to dete nisam vidla već dugo..xD.helena, priviđaju joj se čudne stvari(čiko) i događaju se čudne stvari...xD. a što se tiče nas, mislim nas kao svih zajedno. iskreno neam pojma kad smo zadnji put zajedno izašli. planira se ići na koncert u osijek od six packa. ali ingo i heleno ne znaju kako, ni gdje spavati.a mirna nije za akciju onda bi se rađe išla kvasit u bizovac. lea ne ide, jel ide u subotu s gospodinom stojanovićem u osijek..evo pošto je korizma, a mi s mo pobožna deca. evo mi smo se odrekli alkohola, droge, cigara i svega lošega..evo da ne duljim mislim da je ovo dovoljno.i previše od nas, mene..sori zbog grešaka al jbg. imam 2 iz hrvatskoga..možete nas viditi petkom u briksu kako spavamo na stolu, a subotom neodgovaramo za svoje postupke..da.da.ćao..

stvari se polako vraćaju na mjesto

možda. ali vjerojatno se samo tako čini. nikad neće sjesti do kraja, onako kao što je bilo. ali onda bismo izgubili ono što smo stekli s vremenom, dok smo se trudili vratiti stvari na staro. a to je stvarno vrijedno. ili se sad tako čini. i sve se vrti u krug. opet i opet. svako vreme ima svoju boju.. ovo se zasad čini bijelo, snijeg je pokrio stvari kojih se boli sjećati, ali samo prividno. one su još tu, i boljet će uvijek. znam.

"bog da, bog uzme.."

hvala.


ovo ti vjerojatno nema smisla. a ako misliš da ima; e, majstore, zajebo si se. gadno. ne znam što htjedoh reć ovim, ima previše tog što bih htjela. ali ne mogu, ne ovako. iako ovo zapravo nitko ne čita. nije me sram.
i nije me strah.
možda malo.
možda..




/nevezano
ono iz prošlog posta, i nije bilo tako teško. što je najgore, navikneš se. a u biti ne želiš. sve prolazi.. dochekali smo i novu godinu, odvojeni. sistem se raspada, odjeb s nečije strane je lansiran; mi preostali nastavljamo. kažu da to tako mora bit. e, pa ne. ne mora, i nije moralo. ali dešava se. a mislili smo da je deseti mjesec zao. ko je još znao šta nas čeka.. svakom po zasluzi. sumnjam da je bilo pravedno./

***imam li riječi?***

ovaj put je za ozbiljno.
i zlo se desilo.
naš onu "i kad sve je na vrhuncu
neke stvari su u kurcu"
ma znam da znaš. a sad ništa od tog svega. ma neznam, nije mi do ničeg sada.
žao mi je. joj ti. džubre malo. pa zašto??! aaargh. a valjda je tako moralo biti. ja ne želim da ideš u zege, kolko god ti htio, mali :)
a znaš i onu "krvavo je ovo vrijeme.." a mi nejdemo

"such a lonely flight,
this one WILL be black"


o, da znam da hoće. nemaš pojma kako je. fališ već. ljubim.


i još je mali :'(

ah. tu je.

došlo meni da napišem novi post... kod nas...eto tako,radno. hihihi. uskoro moj i mirnin rođendan,svi ste pozvani... ali ne zaboravite poklone za nas dvije. hihi. šalim se... :) ah da.IN MEMORIAM. back stage i prednji stage. mali stagejovi. srušeni su. na našu veliku žalost...uvijek ćete biti u našim malim,krutim srcima i velikim,praznim glavama. XD ne znam više što da kažem... možda uskoro napišem nešto novo pa ću objaviti. do tada.... stay clean and stinky. :) za kraj neke sličke. prosto prosto. hihih

kažu da je zlo manjak dobra.

lažu nam.

vjerujte, zlo postoji


ali izlaz je uvijek tu negdje.




a tu smo ovih dana.

i tak ono, ma do sledećeg -->

krizna situacija

zlo se dešava.


pozdrav dabru

novi post...

eto.da se javimo... bilo bi vrijeme i bilo bi lijepo... ne znam što da pišem. stavit ću neke slike pa aj. uživajte

ja i Tea u splitu na trajektu.. jea

ova mala ista krešo. lol

žaba mala. lol

njih dvije... :)

nas dvije... :)

ja kao zloćo. :)

oni.. lol

mala mirna spava. =)

mala teeeea. :)

i na kraju one... lol

sve vas pozdravlja... LEA. lol Papa

dobro....dobro. Evo ga!

Napisat ću dugi post. Samo Tihcu za ljubav... :) Dobila sam jebeni virus,onaj sa slikama,preko emesena. Ja glupača naravno primila taj folder i dobila novog prijatelja. JEBENOG VIRUSČIĆA. ali reinstalirala sam ga. evo za sve dobrostojeće neženje,moj emesen, corpana@hotmail.com :) jučer smo sve bile u mioljcu i vodile još peru,robija,čakija i željka. Ja,Pero,Megi i Helena ošli kuć, a ova ostala gamad ostala noćit tamo. ZOV DIVLJINE. na koncertu bilo odlično. počevši o društva pa do odličnog nastušpa ska ringišpila u baš ne tako odličnoj katakombi,bilo je mnogo zagušljivo.vratismo se mi kuć oko pol 3.hehe... danas nemamo neke velike akcije spašavanja,neam pojma kud će svi,ne znam ništa i baš mi je lepo. Znam samo da danas pero i ja idemo u kino... uuu. gledat film,a ne vatačit se tamo ko neka balavurdija. XD sledeću subotu idemo na panonijan čelendž. idemo gledat skajterice kako se vrte. :) idemo javni prevozom,vlakićem, ja mislim. važno je napomenuti i jednu tužnu vijest...Helena i Šimi su prekinuli. počivali u miru. Bit ćete zauvijek u našim srcima,ali sad odvojeno. šta da još pišem. NE VOLIM JEST ZECA. eto. priznala sam pred ljudima... sad ću malo slika stavit... može?? ajde de.
Ova slika me fascinira,ne znam zašto. Prosudite pa javite. :)

Shot at 2007-08-19
Neam slika više. ne nađem. a jebemu... helena dopuni meeeeeeeeeee. Pozdrav od lee. uuu.

junajted bičiz ar hir. ol in van plejs.

eo leja se javlja opet. samo da pozdravim i da ko fol napišem novi post. kod nas mnogo toga,par nas zaljubljene, kao ja. :) hihih. btw. pero volim te. sry morala sam. sutra idemo u mioljac na ska ringišpil i tako nešto. hehe. eto toliko. pozdrav i budite veseli i sretni. :)

novi post.

Evo novi post da se ne kaže da su se gowna uljenila.e pa nismo.celo vreme imamo neke akcije.buhah.bili na fuziji.bili u mioljcu.bili svuda.i svašta vidili.ali to čemo zadržat za sebe neželimo da vam bude žao što niste i vi išli.nevolimo se hvalit.buhah.

žnj

Tjerana bičem spušta se dolje.Silazi niz skliske,metalne stube.Polako korača,pazivši da ne bi slučajno preskočila koju i pala.Plače i vrišti. Od muke, jada,ali sama si je kriva. Nije pazila. Nije pazila na svoje dostojanstvo i svoju osobnost.To je ono jedino što čovjek ima. Gonjena ulazi u prostoriju gdje se bludnice vuku pijandurama i ostalim griješnicima. Poroci i smrad ljudske zloće je guši. Demoni njezine prošlosti je počinju vući svaki na svoju stranu, ali ona ne posustaje. Nastavlja svoju putanju prema boljem mjestu,barem kako si je ona to utuvila u glavu. Nada se boljem iako je čeka još gore. Hoda oronulim hodnicima prekrivenim smećkastom sluzi. Na svakih 2 metra tog hodnika nalazi se stakleni izlog. U svakom izlogu prikazan je jedan ljudski grijeh. Ona vrišti. Stavljeni okovi oko vrata je guše. Iznemogla pada na pod. Oni je bičevima tjeraju dalje. Prvo puže četveronoške,ali se onda postepeno ispravlja. Prekriva uplašene oči rukama, samo da to ne vidi. Odjednom, učini joj se da je u jednom prozoru vidjela nešto poznato. Zaustavlja se i polako spušta ruke. Prst po prst pomiče. Kada je ugledala taj prizor, tijelo joj se zgrčilo i nije se mogla pomaknuti. Bio je to njezin lik, premazan fekalijama i gorući u vatri. Što ju je najviše shrvalo bilo je to da se njezin lik cijelo vrijeme smijao. Kao da uživa. Mislila je da ludi. Prljavim noktima počela si je kidati kožu s lica, čupati kosu i udarati se šakama. Pokušala je i razbiti staklo i probati pomoći tom imaginarnom liku, njoj stvarnom. Krvavim nogama je svom snagom udarala u staklo koje je naizgled izgledalo kao da se ne može razbiti. Počela je glavom udarati,a krv joj se počela slijevati niz oči pa niz usta i na kraju ju je počela upijati poderana,prljava košulja. Cijelim tijelom se bacala u staklo i na kraju je uspijela ući u tu prokletu sobu. Odjednom lik je nestao i ona sama je počela gorjeti. Samo što ovaj put taj se lik nije smješkao, nego je to bilo njezino izmučeno lice i tijelo koje je gorjelo u paklenoj vatri njezinih poroka i grijeha. Osjetila je smrad vlastite goruće kože. Mučila se, vrištala, ali nitko joj nije pomagao. Kroz razbijeno staklo vidjela je tisuće prokletih duša koje se smiju nad njezinom nesrećom,ali istodobnom i plaču nad svojom. Osjećala se doslovno kao zadnje govno. U glavi su joj se počeli vrtjeti razni događaji iz života. Trenutno se nije mogla sjetiti ni jedne dobre stvari.Počela je plakati. Njene bistre suze su polako gasile vatru i njezino izmučeno tijelo je palo na pod. Mislila je da je to to. Da je svoje grijehe otplatila. Vrišteći,iskočila je iz kreveta i shvatila da je sve to bio samo jedan ružni san. Nabrzinu se našminkala,obukla odjeću od sinoć i otišla na posao. Kada je stigla, stala je na svoj uobičajeni ugao.

ne da mi se pisat neki dubokoumni post.samo ću iznijeti neke činjenice. preko vikenda ništa posebno.danas je bio ujeban dan. eto toliko. :) ne da mi se više. samo ću zamolit gospojicu (lol) crnu smrt da makne onu sliku.

nije u redu.tužićemo je.

to je to... javimo se sledeći put s nekim boljim postom i slikama.

Polako odljepljuje usnule oči. Podiže glavu i gleda oko sebe. Shvaća da nije kako treba biti. Pogleda na sat i ustanovi problem.Kasni. Iskače iz kreveta i nazuva već izgrižene,iskidane papuče. Trči u kupaonicu i nabrzinu obavlja sve potrebne stvari iliti stvari osobne higijene. Navlači odjeću koju je imala i jučer. Ionako je neće nitko primjetiti. Uzima torbu koju je otuđila djedu. Trpa stare,išarane knjige. Izuva papuče i obuva cipele. Nešto dobaci djedu koji je sjedio u staroj fotelji i pušio Opatiju. Ni jedno ni drugo nisu dobri oratori. Uzima u ruke onih 5 kuna sa stola kako bi si kupila sendvič. Bježi van i sjeda na hladno,tvrdo sjedalo bicikla. Brzim okretajim pedala dovlači se do škole. Silazi s bicikla jedva hodajući. Umorila se. Ulazi kroz velika vrata u školu. Nasloni se na potporni stup i počinje se preobuvati. Strogo pravilo Škole je nošenje papuča. Cipele stavlja u vrećicu i vjesi ih na vješalicu. Zadnju po redu. Neprimjetno dolazi do učionice i sjeda u 3. klupu do prozora. Nastavnica ulazi. Svi se učenici dižu. Samo ona zamišljeno gleda kroz prljava stakla prozora. Ne obazire se. Nije tu. Svi sjedaju. Nitko ne vidi da plače. Brzo briše suze i vadi iz torbe one stare,išarane knjige. Otvara jednu i gleda u slova. Ne razumije. Odjednom joj se zavrti u glavi. Pada sa stolice. Teško diše. Hladan znoj je oblijeva. Grči se. Misli : Gotovo je. Hvala Bože! Ubrzo dolazi Hitna pomoć. Njeno zgrčeno tijelo stavljaju na hladno nosilo od umjetne kože. Stavljaju joj razne maske,ubrizgavaju lijekove kroz injekcije. Ona i dalje zgrčeno gleda prema jednoj točki. Kosa joj pada preko očiju. I u jednom trenu. Izdahne. Onaj stroj koji je do malo prije pištao u intervalima,sada pišti brže. Ne vidi ništa. Odjednom svjetlo. Nepoznata lica. Pružene ruke i toplina. Konačno se osjeća prihvaćenom. Polako i sigurno prelazi prag kad odjednom...sva snaga i silina ovoga svijeta kao da je vuče dolje. Čuje čudne povike ''Budi se!''. Krv u žilama joj se ledi. Htjela bi plakati,ali ne može. Otvara oči i gleda ljude oko sebe. Svi viču,slave i vesele se. Jedino je ona zbunjena. Prilazi joj jedna žena,gleda je čudnim,ali toplim pogledom. Odjednom polako izgovara :''Dušo...Probudila si se! Nisi više u komi...'' Sve više ljudi ulazi i plešu čudan ples. Ona zbunjeno gleda i odjednom tiho,ali sigurno progovara : ''Tko ste vi?''


kako je ovo tužno.mnogo.valjda ćete svatit. XD XD nie da vas vređam,ali. nie ovo za sve. :) lEa

triput hura za sve pale borce na lapovačkom polju.

Evogac. NOvi post. začudo.nađoh vremena. hmmm. NAPOMENA:Ovaj post je posvećen Očifu,vjernoj ispiraciji gownima. XD u biti... u našem ruralnom središtu mnogo toga se počelo događati. Počevši od nastupa ultra mega popularnog benda BAGOSHI koji su u petak žarili i palili mnogobrojnu publiku. Bend koje je nastupijo posle je bio čak više gej nego Trenč Mortar. čudno.u biti... tip koji je svirao za bubnjevima,sigurno ima neku bolest propadanja guzice. čovjek je sjedio na leđima. mislim da je imao i neki poremećaj gumenih kostiju jer koliko je palicama zamahivao,moga si je guzu počešat odostraga. LOL. u subotu bilo još bolje. sva gowna redom su se nalila. Oćete abecedom? Tea Helena Inge Lea Mirna (ne znam abecedu.) XD XD slike ćete da dobijete kasnije zbog tehničkih problema.da. u ovaj petak je kvadrila pa ćemo se smijati vrlim maturantima koji žele World Domination. LOL nakon toga je super ultra mega popularan bend NEĆU ŽVAKU, OČU KUSUR... biće ludo.da. u subotu Naše malo gowno TEA ima rođendan... jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeej. :))) biće ludo. :) u biti...sve u svemu.ispunjeni su nam dani. nadam se da su i vama.. do sledećeg posta... uživajte! ou jea Lea biti ili ne biti?

.obrisali su nam blog.

.evo kao što naslov sam govori neko nam blog obriso.hihi.loool.jebiga dešava.na ofom blogu čemo samo nastavit stari.sve če da bude isto.osim možda dizajna.il tak nečeg.ubiti da.ae dosta sam napisala.ae bog.